Image Hosted by ImageShack.us The most loneliest day in my life...

The most loneliest day in my life...

nedjelja, 10.09.2006.

...The End...

Ovako ljudi, moja knjiga je gotova, na žalost ... Hvala vam što ste me čitali i bili uz mene iako su neka poglavlja bila jako glupa i u pojedinim situacijama mi je ponestajalo ideja. Hvala vam. Ja ću vas nastaviti čitati, ali ću sa novom knjigom pričekati malo jer nemam vremena pisati. Do sada sam napisala 3 poglavlja i to je sve, tako mi stoji već mjesec ili dva. Kada počnem pisati novu knjigu, objavit ću ovjde adresu i javiti vam se. Huh, ne znam što da vam kažem. Napravila sam svoj banner ako želite moju knjigu imati za uspomenu. Evo ga:

Mishkica
made by: Šimpa Gone Wild





Jednostavan je, ali mi je slatka ova slikica. To je sve. Opet, hvala vam što ste me čitali. Puno mi to znači. To je sada sve od mene. Šaljem vam veliki poljubac jer mi vi puno značite :) Pozdrav svima!

- 22:05 - Tvoje Riječi (8) - Moje Riječi - O.o

petak, 08.09.2006.

26. Poglavlje-KraJ :(

Došao je i taj dan "D", predstava. Božić je došao, i umjesto da ga učenici provedu u okružju svoje obitelji, bili su prisiljeni doći u školu gledati predstavu. Nakon nekog vremena, dok su učenici bezvoljno čekali početak, podignuo se baršunasti, crveni zastor. Prvi kadar koji se mogao ugledati je bio Djed Mraz kako sjedi u stolici i pored njega stoje dvije Djedove Pomoćnice.
-Draga djeco-počne pripovijedati.-Božić nije bitan zbog darova, već zbog ljubavi prema svojim bližnjima.-voditeljica je stojala pored pozornice i tiho izgovarala svaku Djedovu riječ.
-Možeš misliti.-tiho kaže Dana, tako tiho da ju nije čuo nitko osim Djeda. On ju mrko pogleda i nastavi sa svojim tekstom. Nakon nekog vremena, kada se predstava bližila kraju, na veselje mnogo učenika, dogodilo se nešto čudno.
-Pomoćnice, donesi djetetu igračku.-pomalo neljubazno Djed zamoli Danu da odšeta do vreće sa igračkama. Dana se jedva kretala u u kratkoj, zelenoj minici i nekim ružnim prugastim čarapama i jadnim cipelama, koje su zapravo bile njezine.-A da me zamoliš?-tiho mu odbrusi.
-Što je bilo?-Matt ju pogleda.
-Ne moraš se ponašati kao gonič robova.
-A kako da se ponašam?
-Kao Djed Mraz!
-Aha, znači tebi nisam dovoljno dobar ni za ovu ulogu?-Matt podigne glas. Učenici su znatiželjno promatrali što se događa.
-Što bi ti to trebalo značiti?-ljutito upita Dana dok je u ruci držala plišanu igračku.
-Pa mislim na tvojeg dečka, onog čudaka iz tvojeg razreda!-Peter je dobro znao o kome Matt govori.
-Ma daj molim te, zar ti stvarno misliš da bih ja bila s nekim Peterom?!
-A zašto ne?!
-Zato jer ne!-odjekivalo je cijelom dvoranom dok su učenici napeto pratili situaciju.
-Pa zašto, odgovori mi!
-Zato jer volim tebe, do vraga! Ne mogu vjerovati da si tako glup da to ne možeš shvatiti!!-nastane tajac u dvorani. Voditeljica je kipjela od bjesa zato jer se nisu pridržavali teksta.
-Ti...Nisi sa Peterom?
-Naravno!
-Voliš mene?
-Pa ovoga...-Dana se zacrveni.- Na neki način. Nisam mislila da si glup...samo sporo kopčaš....
-Zašto mi nisi rekla? Izjedao sam se zato jer sam mislio da si sa onim...tipom.
-Pa nisam.-zavlada tišina u cijeloj dvorani. Matt joj priđe, spusti Djedovu bradu i nježno ju poljubi. Dana se osjećala kao nikada do sada. Nije mogla vjerovati. Odjednom se dvoranom prelomi gromoglasan pljesak.
-Uhm...izgleda da smo popularni.-našali se Dana i zagrli Matta. Poklonili su se gledateljima koji nisu prestajali pljeskati.-A da dovršite predstavu?!-bijesno uzvikne voditeljica.
-NE!!-odjekne cijelom dvoranom. Voditeljica je morala priznati da je poražena pa je prekinula predstavu i pustila učenike da odu na tulum. Dok su silazili sa pozornice, Dani i Mattu su učenici čestitali i pozdravljali kao da su upravo dobili Oscara. Malo su se neugodno osjećali ali i to je prošlo. Sišli su i tulum je započeo. Svi su plesali i zabavljali se, a Dana i Matt se nisu odvajali jedno od drugog. Odjednom su do njih doplesali Jennie i Jimmy. -Hej, Danči, pogodi!-uzvikne Jennie.-Ja i Jimmy smo prohodali!
-Ma daj! Kada? Kako? Sve mi reci!-dok je Jennie uzbuđeno prepričavala, odjednom im je prišla Klare koja je bila sva umrljana šminkom.-Kako se ti kravo usuđuješ oteti meni mojeg dečka?!-Dana se začudila. Mislila je da je Klare napokon prebolila Matta, ali se prevarila. Jennie zakoluta očima.-Ma daj Klare, dosta više. Ofucala si se poput stare čarape. Zar ne vidiš da te nitko ne doživljava?! Gubi se!-Klare zatetura i ode dalje suznih očiju.
-Huh, napokon da je otišla, stvarno ju ne podnosim!-kaže Dana i zagrli Matta. Matt ju nježno poljubi u obraz.
-Imam neki osjećaj da će nam sve sada krenuti na bolje.- Nakon svega što su zajedno prošli, Dana i Matthew su napokon bili uistinu sretni.

*** The End =) ***

- 23:09 - Tvoje Riječi (5) - Moje Riječi - O.o

nedjelja, 03.09.2006.

25. Poglavlje

Božić je bio blizu, darovi su se kupovali...Ali bližila se i predstava. Dana se nije ugodno osjećala i odlučila je odustati od predstave.
-Jesi ti, curo, normalna?!-poviče na nju voditeljica.-Božić je za tjedan dana! Predstava je za tjedan dana i ti očekuješ da ja nađem novu glumicu koja ima pamćenje kao slon u tjedan dana?!
-Oprostite, ali stvarno...-pokušala se izmotati ali nije znala što da kae. Znala je da je voditeljica u pravu, ali nije mogla Mattu gledati u oči.
-Žalim curo, ali ti ćeš glumiti u ovoj predstavi milom ili silom.-voditeljica kaže i ne dopusti Dani da kaže i riječ više.-Budi spremna.

..:Rock Caffe:..
Nakon nastave, više nije bilo proba. Napokon, odahnuli su svi glumci. Jennie i Dana sjedile su u Rock Caffeu. Dana je pokušavala objasniti svoju situaciju sa Mattom.
-Pa, gle, ja sam slučajno izašla na spoj sa Peterom, razrednim klaunom. I on je mene poljubio, i ja mislim da je to Matt vidio. Spomenuo mi je dečka. To može biti jedini razlog, iako sam ja nokautirala Petera dva puta.-izjada se Dana.
-Nisi uspjela popričati sa njim. Šteta...Ostaje ti još jedna prilika. Na tulumu oproštaja nakon predstave.-Jennie popije gut vruće čokolade.
-Šta da? Nisam ni znala da ima taj tulum. Nego, danas sam se probala izvući iz predstave.-prizna Dana. Jennie spusti šalicu na stol.
-Pa zašto?
-Ne mogu gledati Matta. Jednostavno ne mogu. Na žalost, voditeljica mi nije dala.
-Pa naravno da nije. Gdje će naći glumicu koja ima pamćenje kao slon u tjedan dana?!-Dana se začudi.
-Jesi ti razgovarala možda s voditeljicom?
-Ne, zašto?
-Samo pitam...Bez veze...

..:Oakland Park:..
Jennie se sama vračala iz Rock Caffea, Dana je morala kupovati darove za svoje roditelje. Hodala je zadubljena u svoje misli dok je snijeg lagano lepršao oko nje...Odjednom se zabila u neku osobu. Podignula je pogled.
-Jimmy?-osmjehnula se.
-Bok Jen. Gdje si krenula?
-Mah, doma, nemam šta raditi...a ti?
-Ne znam, besciljno lutam...Jesi za piće?
-Pa..može.-zajedno su odšetali do Rock Caffea. Tko zna, možda je ovo novi par u nastajanju...

- 18:37 - Tvoje Riječi (14) - Moje Riječi - O.o

srijeda, 30.08.2006.

24. Poglavlje

..:Tulum:..
Došao je i taj žarko očekivani dan. Noć Vještica. Dana i ostale cure došle su u dvoranu 15 minuta prije početka, pa su malo pomogle oko hrane i pića. Dana nije izgovorila niti riječ. Jennie je to primjetila. Prišla joj je dok je sipala čips u plastičnu zdjelu.
-Dana? Što je bilo?-upita ju nježno. Dana ju pogleda. Oči su joj bile crvene i natečene od plakanja.
-Izgubila sam Matta. -kaže i zagrli ju. -Izgubila zauvijek! Znala sam! Kakva sam ja koza! Mogla sam mu reći da mi se sviđa ali ne...Šmrc...
-Kako misliš izgubila?-Jennie nije shvačala.
-Ima novu curu, onu Lizzy Douglas.
-Misliš Djedovu drugu pomoćnicu? Pa, morate razgovarati. Reci mu kako se osjećaš.
-Pa da razorim vezu? Nema šanse!
-Moraš popričati s njim, to je jedini način.-dok su razgovarale, vrijeme je brzo prošlo i tulum je započeo. Glazba je treštala iz dva velika zvučnika i učenici su počeli stizati. Svi su se zabavljali, plesali, pričali, neki mazili... Dana nije vidjela Matta pa je odlučila zabaviti se. Vrijeme je prolazilo...bilo je 23:30...bližilo se veliko finale. Maleni vatromet. Dana je ugledala Matta i pohitala prema njemu. Sputavala ju je njezina duga, crna haljina u kojoj se osjećala poput vile.
-Matt!-uzvikne ona i uhvati ga za rame. -Čekaj!-on se okrene i razočara kada vidi nju.
-Oh, to si samo ti.-kaže on.
-Da, samo ja. Moramo razgovarati.
-Sorry, ali nemam vremena. Idi porazgovarati sa svojim dečkom.-rekao je i naglo se okrenuo. Dani ništa nije bilo jasno. Porazgovarati? Dečko? Oh ne, vidio me sa Peterom. , sjetila se Dana. Odjednom ju je netko okrenuo. Bio je to Peter. Naglo ju je poljubio, što je Danu razbijesnilo. Opalila ga je šakom u lice. Osjećala je bol, ali to ju nije toliko boljelo koliko slomljeno srce. -Glupane! Ti nikada nećeš naučiti! Gubi se da te ne bi dokrajčila!!-bjesno je urlikala. Srećom ju nitko nije čuo. Kada se malo smirila, uočila je kako svi izlaze iz dvorane kako bi promotrili vatromet. Pridružila se masi i izašla.

..:Albert Einstein, mjesec dana kasnije:..
Prošlo je mjesec dana otkad su Dana i Matt zadnji put razgovarali. Svi su to primječivali, ali nitko se nije usudio ništa govoriti. Brzo je došao prosinac i pripreme za predstavu bile su još intenzivnije.
-Djedice, govori glasnije! Pomoćnico jedan, nemoj stojati kao daska, opusti se!-strogo je naređivala voditeljica. Dana se nikako nije mogla oputiti ispred svih tih ljudi, ali ni pored Matta.
-Djedice, djedice, što si donio malenoj dječici?-Dana je izgovarala svoj tekst.
-Ne znam, Pomoćnice, pogledaj u vreću.-Dana odskakuće do vreće, kako joj je bilo naređeno.
-Može li to malo brže Pomoćnice?-Matt izgovori tekst koji nije bio napisan. Voditeljica ga nije čula jer je bila zauzeta popravljajući kostime sobova, koje su učenici nekako poderali.
-Pa Djedice, kada ti se tako žuri, možeš si sam izvaditi darove.-Dana uzme vreću i baci ju Mattu u krilu.
-Pomoćnice, smanjit ću ti plaću.
-Hah, kao da je to moguće.
-Aha, sada se i bahatimo, ha? Pa gledaj mlada damo...-Matt ustane sa stolice i podigne glas.
-Što da gledam? Kako se žvališ sa novom curom?-Dana poviče. U učionici zavlada tišina. Dana se zacrveni.-Moram ići.-tiho prozbori, zgrabi svoj ruksak i odjuri van. Kako sam glupa, kako sam glupa, kako sam glupa... , cijelo vrijeme je ponavljala.

- 17:42 - Tvoje Riječi (5) - Moje Riječi - O.o

subota, 26.08.2006.

23. Poglavlje

..:Albert Einstein Gimnazija:..
Slijedećeg dana u školi, Matt se ponašao hladno prema Dani. Dana mu je prišla i srdačno ga pozdravila..
-Bok Matt, kako si?-upitala ga je sa smiješkom na licu.
-Ćao. OK. Moram ići.-odgovorio je i progurao se pored nje. Dana je ostala ukopana. Samo je zurila u njega kako odlazi.
-Hm, ruže ne cvatu ha? Ha, ha! Tako mu i treba kada se petlja sa balavicama!-začula je dobro poznato ogovaranje.
Okrenula se i ugledala Klare kako sjedi na radijatoru. Pored nje su bile njezine dvije frendice, ako ih uopće može tako nazvati. Klare je vidjela kako Dana gleda u nju.-Život je težak dušo.-podlo se nasmiješi.
-Klare?-zazove ju Dana.
-Da, dušo?
-Učini svijetu uslugu i crkni.-odbrusi joj Dana i samo ode. Klare je zurila u prazno sa nekom čudnom grimasom na licu. Napokon nije imala zadnju riječ. -Ta krava!-proskita ona.

..:Par dana kasnije, Na probi:..
Bližila se Noć vještica. Jedan dan ih je dijelio od tulumarenja do pola noći. Ali da bi taj jedan dan završio, mora se odraditi proba.
-Mucice, ne sviđa mi se što si me jučer onako ostavila kao zadnjeg bijednika!-kaže Michael dok je April pokušavala naučiti svoju ulogu.-Gubi se Michael. Imam posla, a taj posao ne uključuje tebe.-grubo mu odgovori April.
-Dobro! Ako je tako, prekidam s tobom!-zadere se Michael i odjednom cijela učionica pogleda prema njima.
"Zar je stvarno bila u vezi s njim?" , "Zar je tako očajna?" , čula su se šaputanja dok se April crvenila.
-Michael, ne možeš prekinuti nešto što nije postojalo! Ljudi, ja nisam bila u vezi s njim, nisam luda.-cijela učionica odahne i vrati se svojemu poslu. Michael se naljuti i odjuri izvan učionice. Na vratima je stajao Matt.
-Huh, što je njemu?-reče Matt i uđe u učionicu. Dana se obraduje. Na trenutak je pomislila da je došao zbog nje.
Nije ništa rekla, nego je samo promatrala što će napraviti. Gledala je u njega i desnom rukom bojala božićnu jelku od kartona. Matt je prošao pored Dane kao da je nevidljiva i produžio do Lizzy Douglas, Djedove druge pomoćnice. Poljubio ju je u obraz. Dana je osjećala kako joj se srce slama. Dečko kojeg voli svim srcem ljubio je i grlio drugu. Nije mogla vjerovati. Potekle bi joj suze niz obraze, da u taj tren nije u razred ušla voditeljica.
-Dobro vesela škvadro! Sada će studeni i moramo se sve više pripremati za pred...Gdje nam je Djed Mraz?-upita ona dok je pogledom tražila Michaela.
-Uhm, ovoga...Ja sam ga slučajno otjerala...-prizna April.
-Uh hvala ti dušo. Tog klinca ne podnosim. Objavljujem natječaj za novog Djedicu.-pogled joj zapne na Mattu.
-Ti! Ti si novi Djedica!-rekla je i uperila prst u njega. Matt se nasmiješi i upita kada može početi.
Divno, sada taj zaljubljeni par moram cijelo vrijeme gledati.

- 01:01 - Tvoje Riječi (5) - Moje Riječi - O.o

ponedjeljak, 21.08.2006.

22. Poglavlje

..:Ispred Rock Caffea:..
OK Dana, ubuduće ćeš bolje smišljati isprike. , ljutito pomisli dok je stajala ispred Rock Caffea. Nerozno je gledala na ručni sat i nadala se da se Peter neće pojaviti. Bilo je 18:59, i u sekundu točno, u 19:00 ispred nje se nacrtao Peter. Dana okrene očima. Fuck, pojavio se.
-Bok Dana, izgledaš divno!-pozdravi ju Peter. Dana nije shvaćala kako može izgledat divno kada se potrudila da izgleda kao potpuna katastrofa?
-I hm, ti.-Dana je pogledala u Petera. Bio je odjeven u neko blesavo odjelo koje mu je bilo možda dva broja preveliko.-Gdje idemo?-u tom trenu ugledala je April i neku osobu iza nje.
-Michael, petsto puta sam ti rekla da ne želim ići s tobom van!-bjesno je rekla uopće se ne okrećući.
-Ali mrvice, zašto si mi onda pomogla na izradi rekvizita?
-Jer si si zaljepio ruku za karton!!
-Ah, ti mene voliš...-April je ugledala Danu. Oh! Dana! Hvala dragom Bogu! , pomisli ona i potrči prema njoj.
-Dana, moraš me spasiti od ovog priljepka. Molim te!-prošapće ona i uhvati je za ruke.
-Vrlo rado, ali prvo se moram ja spasiti ovog tu.-April pogleda preko Danina ramena.
-Je li ovaj pao sa Marsa?-upita ona dok je zbunjeno gledala u Petera koji je čitao nekakav papirić.
-Mislim da su Marsovci malo bolji od ovog tipusa ovdje.-Dana pogleda u Michaela koji si je čistio zube na svojem odrazu u prozoru Rock Caffea. Ljudi koji su sjedili pored prozora se zgroze. Peter pogleda u Michaela.
-Mickey! Kako te dugo nisam vidio! Gdje si ti meni?-srdačno ga pozdravi i rukuje se s njim.
-Hay-Hay Peter! Ja sam na spoju sa April, mojom budućom ženom.-April zamalo pusti suzu. Ja ću njega zadavit.
-I ja na spoju, ali sa Danom! Idemo zajedno na večeru?-predloži Peter, a Michael se obraduje.-Naravno!

..:Burger King:..
Peter i Michael su odveli Danu i April pred Burger King. Otvorili su velika vrata i ušli unutra. Zauzeli su stol za četiri osobe. Dana i April sjele su jedna pored druge. Pokušavale su smisliti plan za bijeg dok su njih dvojica naručivali hranu.
-Ja predlažem da ih opalimo sa pladnjevima i pobjegnemo!-smisli April. Dana odmahne glavom.
-Previše svjedoka. A da samo pobjegnemo?
-Ali...ja sam gladna. Možemo barem pojesti?
-Argh, Ap!-Dani zakrulji u želucu.-Dobro. Pojedemo pa bježimo. -Peter i Michael su došli sa dva velika pladnja puna hrane. Spustili su ih na stol. Dana i April navale jesti. Peter se začudi kako Dana može brzo jesti.
Sjedili su pored prozora. Michael je inzistirao. Tako je lakše mogao pisati pjesme 'za svoju dragu'. Dok je Dana polako pijuckala svoju hladnu Colu, pored prozora je prolazila jedna osoba. Matthew. Slučajno je okrenuo glavu i vidio Danu sa Peterom. Ja..N-ne mogu vjerovati. , zaprepasti se on. Zar je to moguće?! Dana je prazno zurila u Petera, ali je on taj njezin pogled protumačio kao zaljubljen. Nagnuo se preko stola i poljubio ju. Ja to ne mogu gledati! , pomisli Matt i produži dalje. Dana je izbezumi, i kada je napokon došla k sebi, pljusne Petera.
-Koji je tebi vrag?!-zadere se ona. Sve oči Burger Kinga bile su uperene prema njima.
-Pa..mislio sam...-zamucao je Peter dok je trljao svoj crveni obraz.
-E pa krivo si mislio! Idemo Ap!-zapovjedi Dana i naglo ustane sa stolice. April učini isto.
-Ne vidimo se, luzeri!-dobaci im ona. Njih dvije izađu iz Burger Kinga.
-Hej Danči, plan ti je upalio!-nasmiješi se April.
-Kakav plan? Taj mamlaz me poljubio! Pred svima! Moram isprati usta sa Domestosom!-rekla je dok je pokušavala obrisati ljigav okus sa usnica.
-Ne brini. isprat ćeš...kad tad.

- 15:53 - Tvoje Riječi (4) - Moje Riječi - O.o

četvrtak, 17.08.2006.

21. Poglavlje

-Robbie, moramo razgovarati...Ne, ne, nije dobro. Robač, moramo popričati...Robač? Otkud sam to isčupala? Ah, sigurno će se u New Yorku zaljubiti u neku curicu od 11 godina, garant! I polako se pretvoriti u pedofila...Dosta Nat!-Natalie je uvježbavala svoj govor. Nastojala je odabrati dobru taktiku za Robbiea, ali joj to nije uspjevalo. Sjedila je na njihovom uobičajenom mjestu u Oakland parku i čekala njega. Nakon nekoliko minuta, Robbie se pojavio.
-Hej Nat.-pozdravi ju on i sjedne do nje na klupicu.
-Hej Robačie.-Natalie izlane. Robačie? Gdje sam izvukla tako idijotsku riječ?! , ljutila se na samu sebe. Robbie ju zbunjeno pogleda.-Robačie?
-Htjela sam reći Robbie, ali sam se..uh, ugrizla za jezik.-izvuče se Natalie.
-Aha. Htjela si razgovarati sa mnom?
-Da! Ovoga, mislila sam da bi bila dobra ideja kada bi popričali o tvojem odlasku.
-Pa...ja ne idem.
-Što?
-Tata je ipak odbio posao zato jer sam se posvađao s njim. A jedini razlog si ti ludice.-Natalie se zacrveni.
-Stvarno? Hoćeš reći da nećeš postati pedofil?
-Molim?
-Ahm...ovoga, znači stvarno me voliš?
-Ne, mučio sam se s tobom zbog nikakvog razloga.
-Mučio? Aha, znači cijela naša veza je tebi bila muka?!
-Joj Naaat....
-Samo se šalim...Čovječe, dečki stvarno nemaju smisla za humor!

..:Rock Caffe:..
Dana, Sandy i Jennie sjedile su u kafiću i razgovarale o predstavi. April se zadržala u školi jer je morala pomagati u izradi rekvizita za predstavu. Odjednom Dani zazvoni mobitel. Ugledala je Peterov broj.
-Ne opet on! Što želi?!-bjesno prosikta i javi se ljubaznim glasom.-Da Peter?
-Hej Dana, htio sam samo provjeriti jesi li danas slobodna?
-Danas...Misliš sada ili...?
-Da, sada.
-Ah, nemaš sreće, danas moram ovome..logopedu.
-Ok, onda navečer. Baš se lijepo poklopilo. Doći ću po tebe u 19:00 h, čekaj me ispred Rock Caffea. Vidimo se!-Peter izgovori u jednom dahu i Dana ostane izbezumljena.
-Nisi me shvatio! Ja ne mogu...-začula je samo signal koji joj je odzvanjao u glavi poput bubnjeva.
-Upravo sam dogovorila spoj sa Peterom.-očajno izgovori Dana i odloži mobitel na stol. Sandy i Jennie se začude.
-Ja sam mislila da ne voliš Petera?-zapita Sandy.
-Pa i ne volim ga! Znaš da volim Matta, a ne ovog ljigavca!
-Zašto si onda pristala na spoj?
-Nisam ništa stigla izgovoriti kada je on sve dogovorio. Što ću sad?
-Odgodi spoj.-predloži Jennie.-Ili odi na njega. Tko zna, možda ti i bude zabavno.
Ja znam. Sigurno mi neće biti zabavno.

- 18:03 - Tvoje Riječi (11) - Moje Riječi - O.o

nedjelja, 13.08.2006.

20. Poglavlje

..:Albert Einstein Gimnazija:..
Cure su sjedile na njihovom uobičajenom mjestu za vrijeme velikog odmora. Zabavljale su se, kada su primjetile da stariji učenici postavljaju plakate na zid škole. Plakate u vezi Noći vještica. Dana je ustala sa klupice i prošetala do plakata.
"Luuudi tulum, 31.10. Noć Vještica, početak u 20:00 h, obavezno se maskirati! Bit će to tulum pod maskama! Dođite i zabavite se!" pisalo je na plakatu. Cool! , pomisli Dana i odskakuće natrag do klupice.
-Tulum započinje u 20:00 h, kao što je ravnateljica rekla, ali nije rekla da je tulum pod maskama.
-Ajme! U što ću se maskirati?-uzvikne April.-Znam! Bit ću Catwoman.
-Catwoman? Pa jednostavno obuci nekakvu haljinu i reci da si nova princeza. Moderna princeza. Tako ću barem ja.-savjetuje joj Jennie.
-Ja mislim da ću biti...isto nekakva moderna princeza.-prihvati Dana Jennin prijedlog.
-I ja! Ali ja ću biti darkerica.-doda Sandy.
-Hej, sve ste mi ukrale ideju!-pobuni se Jennie.-Kako ću se ja onda istaknuti?
-Dođi kao dvorska luda.-našali se April.
-To se ne razlikje od moje sadašnje odjeće!-Jennie se našali na svoj račun. U tom trenu je zazvonilo za početak četvrtog sata.

..:Oakland park:..
Natalie i Robbie sjedili su na klupici u Oakland parku.
-Jesu li te prestali zezati zbog onog tvojeg pada?-upita ju Robbie i zagrli ju jednom rukom.
-Jesu. Danas je Mary pala sa stolice za vrijeme biologije, pa su se sada svi prebacili na nju.-zadovoljno odgovori Natalie. Robbie je prazno zurio ispred sebe.-Što ti je? Nekako si odsutan?
-Mah, ne brini se. Ništa ozbiljno.-Natalie se pridigne iz njegova zagrljaja.
-Ti mi dosta ozbiljno zvučiš. Što je bilo?
-Ovoga...možda ću se morati preseliti u New York.
-M-molim?! Zašto?
-Tata mi pregovara oko novog posla i ako ga dobije, svi se moramo preseliti.
-I po čemu to tebi nije ozbiljno?
-Pa ne hodamo dugo. Mislim da ćeš me brzo zaboraviti.
-Rob, varaš se. Ja tebe neću nikada zaboraviti, ali ako ti mene želiš zaboraviti, samo izvoli!-kaže Natalie na rubu plača i odjuri doma. Bravo Rob, sve moraš zeznuti!
-Ap? Natalie je. Možeš doći do Rock Caffea?-Natalie je nazvala April sa mobitela dok je trčala do kafića.
-Naravno. Bit ću tamo za pet minuta. Čuvaj se.

..:Rock Caffe:..
Natalie je već sjedila u omiljenom im kafiću i u rukama držala vruću šalicu biljnog čaja. Odjednom, dok je razmišljala o Robbieu, April se stvori ispred nje.
-Bok Nat! Što je bilo?-ona skine šal i jaknu te sjedne nasuprot nje.
-Robbie možda odlazi.-tužno odgovori Natalie.
-Gdje odlazi?
-U New York. Ako mu stari dobije posao. Što da radim Ap? Ja ne bih da on ode...Previše ga volim.
-Pa...kao prvo, on možda ode, a možda ostane. Šanse su fifty-fifty. Drugo, još si mlada, i imat ćeš još puno tipova. Treće...pa, trećeg nema, palo mi je samo tako na pamet.
-A što ako ode? On već razmišlja o tome kako će me zaboraviti.
-Ako ode...Ništa zato! Nastavit ćeš sa svojim životom kao da se ništa nije dogodilo.
-Sada predlažeš da ga zaboravim?
-Nat, nećeš valjda patiti i plakati zbog njega? Nije jedini dečko na svijetu. Ima još riba u moru.
-Ali ja bih baš tu ribu.
-Eh, kada bi svi mogli birati...Predlažem ti da razgovaraš sa njim. Neće te ubiti.
-Valjda...

- 22:10 - Tvoje Riječi (5) - Moje Riječi - O.o

srijeda, 09.08.2006.

19. Poglavlje

Dana je sjedila u dnevnom boravku ispred televizora, kada joj je odjednom zazvonio mobitel koji je cijelo vrijeme držala u ruci. Nije prepoznala broj.
-Halo?-nesigurno se javi.
-Dana?-reče muški glas.
-Peter? Otkud ti moj broj?-pomalo ljuto upita Dana.
-Dala mi ga je tvoja prijateljica Sandy. Draga cura.-kaže on. Ubit ću Sandy. Još sam joj napomenula da mu ne daje moj broj!! , ljutito pomisli Dana.
-Nego, jesi li ti za onaj izlazak?
-Uh-oh...Ne mogu danas, idem ovoga...kod bake. Da, tako je, kod bake, neće me biti cijeli dan.
-Oh, dobro onda možemo sutra? Na piće nakon nastave?
-Sutra? Pa..ne, moram kod zubara, imam puno karijesa, znaš kako je to...
-Preksutra?
-Moram kod...dermatologa...
-Dermatologa? Zašto?
-Pa..ovoga...znaš Peter ja sam jako zauzeta osoba, zašto se ja tebi ne bi javila kad budem slobodna?
-Pa može ovoga...E, a ima...
-Bok!-Dana nabrzinu prekine vezu. O ovome ću raspraviti sa Sandy.

..:Sutradan, Gimnazija A.E:..
-Sandy! Ja ću tebe ubiti!-uzvikne Dana kada je ušla u dvorište škole. -Zašto?-zbunjeno upita Sandy.
-Pa dala si moj broj Peteru!-Četiri cure sjedile su na staroj klupici.-I sada me cijelo vrijeme zove van!
-Čekaj malo! On je meni rekao da si mu ti poručila da uzme tvoj broj od mene!
-A zašto bih ja, molim te, učinila tako glupu stvar?
-Pa ne znam ja...Uostalom, zašto ti je tako teško reći mu da ti se ne sviđa?
-Zato jer mi ga je žao!
-Ma daj molim te, lako će on naći novi ulov.-u tom trenu začuje se školsko zvono. Sandy i Dana šutke uđu u zgradu i odu do svoje učionice.

..:Rock Caffee, nakon nastave:..
Natalie i April sjedile su u omiljenom im kafiću jer su sve ostale cure bile zauzete.
-Ap, ja ću umrijeti!-potuži se Natalie. Spustila je glavu na stol od očaja.
-Pa zašto? Nije valjda razlog ona revija?
-Jedino je to mogući razlog! Svi u školi me zezaju zbog toga! Što da napravim?-rukom je gužvala salvetu koju je dobila uz svoj vrući čaj.
-Ne obaziri se! Što te briga šta drugi misle o tebi! Samo su ljubomorni jer si ti bila tamo, nosila reviju, a oni nisu mogli niti ući.
-Pa, ajde, moglo bi se reći da si u pravu...Thanks Ap.

- 14:14 - Tvoje Riječi (5) - Moje Riječi - O.o

četvrtak, 03.08.2006.

18. Poglavlje

..:Rock Caffe:..

-Danas je napokon Nataliena revija! Jedva čekam!-veselo krikne Sandy dok se nalazila u društvu Dane i Jennie. -Nadam se da će sve dobro proći!
-Ma daj, Sandy, zašto ne bi prošlo dobro?-nervozno upita Jennie dok je ispijala svoj ledeni čaj.
-Pa ne znam...Imam neki čudan osjećaj.-tišina zavlada na trenutak.
-Dobro...Ubrzo je predstava, zar ne? I onaj tulum..A o tulumu se ništa ne zna!
-Ma saznat će se, vidjet ćeš!

..:Sutradan, Albert Einstein Gimnazija:..
"Obavijest, obavijest", začulo se iz starog zvučnika u učionici. "Dragi učenici, draga djeco...Oh pa što je meni, vi više niste djeca...Joj kako sam blesava haha...Kaghm, dobro, tulum za Noć Vještica se održava na Noć vještica u 20;00 h. Dođite u tjelesnu dvoranu da zajedno proslavimo! Chiao..." ravnateljica je obavijestila učenike svojim uobičajenim, ljigavim glasom.
-Brr, hvata me jeza od tog njezinog glasa...-prošapće Sandy i poluotvorenim očima nastavi pratiti sat povijesti koji joj se činio neviđeno dugim. Odjednom Dana osjeti vibraciju u hlačama. Došla joj je poruka na mobitel.
"Ej, Dana, samo provjeravam, hoćete li sigurno ti i Sandy doći danas na reviju?" pisalo je sitnim slovima.
"Naravno, ne brini se!" odpiše joj Dana i spremi mobitel u torbu jer je zamijetila učiteljičin ljuti pogled.

..:RoseDome:..
Dana, Sandy, April, Jennie, Robbie i Matt su nervozno sjedili na svojim mjestima ispred pozornice. Iščekivali su trenutak kada će Natalie napokon stupiti na pozornicu.
-I to je bila šarmantna Leslie Wood. Molimo veliki pljesak...-govorila je voditeljica u mikrofon.-A sada naša velika nada...Natalie Campbell!-uzviknula je i pokazala rukama na crvenu, baršunastu zavjesu koja se polako odmaknula. Natalie je izašla odjevena u široke traper hlače, crnu majicu i crne skaterice. Izgledala je predivno, čak iako ona taj stil odjevanja baš i nije voljela. Ponosno je hodala po pisti i smijala se od uha do uha. Okrenula se na peti i polako odšetala nazad.
-Odlično Natalie. Opet ćemo ju vidjeti malo kasnije...A sada, Linda Hoppman!-Dana je nezainteresirano pljeskala, samo iščekivala trenutak kada će Natalie ponovno kročiti na pozornicu. Nakon otprilike pola sata, Natalie je ponovno odmaknula baršunastu zavjesu. Bila je odjevena u predivnu, dugačku plavu haljinu koja je dosezala do poda. Nosila je visoke štikle. Izgledala je poprilično nesigurno, pogotovo zato jer nikada do sada nije nosila štikle.
Samo hrabro Nat! pomislila je Dana dok je gledala kako Nat oprezno dolazi do kraja piste. Veselo se nasmiješila i zaputila nazad. Odjednom je slučajno nagazila na rub haljine i počela padati. Začuli su se uzdasi publike dok je ona ležala koliko je duga i široka. Primjetile su se suze u njenim očima dok su joj ostale manekenke pomagale da ustane.
Toliko o mojoj manekenskoj karijeri!! očajno pomisli Natalie i otrči do backstagea.

- 23:24 - Tvoje Riječi (2) - Moje Riječi - O.o